shadow_left
 
Shadow_R

Vremenska prognoza

Korisnici






Zaboravili ste lozinku?
Nemate nalog? Napravite nalog

Mailing lista






Anketa

Novi izgled prezentacije ....
 

Statistika

Članovi: 525
Vesti: 263
Web lokacije: 36
Trenutno je 54 gostiju na vezi
 
 
Kultura
Norveška šuma  tampaj E-pošta
Wednesday, 03 October 2007

5781_haruki_murakamiGRADSKA BIBLIOTEKA „VLADISLAV PETKOVIĆ DIS''

PREDLOG ZA KNjIGU NEDELjE

HARUKI MURAKAMI, NORVEŠKA ŠUMA, Geopoetika, 2007.

Haruki Murakami je jedan od najpoznatijih savremenih svetskih pisaca, čija dela već godinama u Japanu imaju milionske tiraže, a prevedena su na više od trideset jezika. Autor romana „Slušaj pesmu vetra", „Avantura oko ovce", „Norveška šuma", „Igraj, Igraj, Igraj", „Južno od granice, zapadno od Sunca", „Sputnik ljubavi", „Kafka na obali", „Tokijske misterije", kao i više zbirki pripovedaka i nekoliko knjiga koje ne pripadaju žanru fikcije, rođen je u Kjotu 1949. godine. Uprkos tome što su mu roditelji bili profesori japanske književnosti i što je odrastao u porodici koja je generacijama unazad negovala tradicionalne japanske vrednosti, još u ranoj mladosti Murakami je bio okrenut zapadnoj kulturi, posebno muzici i književnosti anglosaksonskih zemalja. Dobitnik je više prestižnih nagrada, nakon višegodišnjih perioda provedenih u Americi i Evropi sada živi u Japanu, a angažovan je i kao gostujući profesor na Univerzitetu Priston u SAD.

Roman „Norveška šuma" je najpoznatiji Murakamijev roman,  koji je samo u Japanu prodat u četiri miliona primeraka, a mnogi kritičari ovaj roman smatraju japanskim ekvivalentom kultnog Selindžerovog romana „Lovac u žitu". Pripovedajući o neobičnoj ljubavi između Vatanabe i Naoko, japanskih studenata koji su krajem šezdesetih godina prošlog veka u Tokiju učestvovali u protestima protiv domaćeg režima, Murakami nam zapravo pripoveda o apsurdnosti  i usamljenosti koja prati moderan život. Ni ovoga puta ljubav nije mogla da odoli brutalnim udarcima stvarnosti. Neprilagođenost i otuđenost Naoko odvodi u smrt, dok Vatanaba pokušava da zaboravi prošlost i pronađe nove odgovore na neka stara pitanja. Murakamijeva proza nas ponovo odvodi u svet mašte, mešanja realnog i fantastičnog, u svet simbola, nagoveštaja, ali i snažnih, graničnih životnih situacija.

Murakami sebe naziva realistom, ali naglašava da je i njegov realizam izmešten iz koloseka svakodnevnog i očekivanog. Mada su njegove priče pripovedane mirno i sabrano, mada su likovi koji ih kazuju ekscentrični ali nikako i nepouzdani, one se uvek završavaju samozaboravom, iščeznućem ili strahom koji  nemaju racionalan uzrok ni logičan razlog.

2. oktobar 2007.                                                                       B. Mijailović

 
Najava programa za 16. oktobar  tampaj E-pošta
Tuesday, 02 October 2007

2cd116Zadovoljstvo nam je da najavimo srpsku premijeru dokumentarnog filma „Truba kao sudbina" (1996), francuskog autora srpskog porekla Predraga Pjera Nikolića (rođenog u Gornjem Milanovcu). Film je posvećen Milovanu Mići Petroviću, nekadašnjoj Prvoj trubi Dragačeva, kao jedinstveno svedočanstvo o Dragačevskom saboru, krečarima iz Rtiju, ćumurašima iz Kotraže, ali i životu i delu jednog od najvećih trubača Srbije. Ovo ostvarenje lirske naracije nastalo je u nepovoljnom istorijskom trenutku, pa je više godina bilo blokirano za prikazivanje, da bi tek 2006. godine svoju svetsku premijeru imalo na festivalu u Parizu, da bi odmah potom, u julu 2006, bilo izvedeno pred prepunom salom Kulturnog centra Srbije u Parizu. Publika u Srbiji nije imala do sada priliku da pogleda ovo vrhunsko ostvarenje, koje je ušlo u katalog „Evropskih audiovizuelnih medija" još 1996. godine. Kao specijalni gosti večeri u programu će učestvovati i duvački orkestar Dejana Petrovića, sina pokojnog Miće Petrovića.

Projekcija filma zakazana je za 16. oktobar 2007. godine, u Velikoj sali Doma kulture u Čačku, sa početkom u 19 časova.

U nastavku večeri biće prikazan i „Miris pleha" (2007) od istog autora. Ovaj film svetsku premijeru doživeo je 13. juna 2007. godine u Parizu, da bi srpsku premijeru imao 8. avgusta 2007. na Saboru trubača u Guči. Ovaj prirodni nastavak svog 10 godina starijeg prethodnika, nastao je kao rezultat 16 meseci rada, u koprodukciji Predraga Pjera Nikolića i Đorđa Ignjatovića iz producentske kuće „Vision Team", Beograd. Film predstavlja svojevrstan most koji povezuje Francusku i Srbiju i prati putovanje 11 francuskih studenata, koji čine duvački orkestar „Ci Slav", od Francuske, preko Nemačke, Austrije, Slovenije, Hrvatske, do Srbije i Guče, gde učestvuju na Saboru trubača.

Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis"

 
Četvororučni ansambl, Klavirski duo Brković  tampaj E-pošta
Monday, 01 October 2007

Klavirski duo Brković

PROGRAM:

Grig: Solvejgina pesma

Grig: 3 norveške igre op. 35

Šuman: 6 empromptija "Slike sa istoka" op. 66

***

Mocart: Sonata D-dur KV 381

Dikinson: 5 portreta

Brams: Skerco

(iz klavirskog kvinteta f-moll op. 34, obrada za klavir četvororučno - Teodor Kirhner) 

Informacije o ovom Klavirskom duu možete dobiti na:

http://pianoduobrkovich.googlepages.com/

Na našim prostorima ne čuju se često četvororučni ansambli...

 
Predlog za knjigu nedelje  tampaj E-pošta
Monday, 17 September 2007

 

view_imageGRADSKA BIBLIOTEKA VLADISLAV PETKOVIĆ DIS"

PREDLOG ZA KNjIGU NEDELjE

Don DeLilo, BODI ARTIST, Geopoetika, 2005.

Sedela je i ispijala ostatak čaja i razmišljala o onom o čemu je razmišljala, o tragovima sećanja... , o ... nevidljivom trenutku jednog normalnog jutra koje postaje sumanuto... do te mere ljudski i rutinski da ne možeš čak ni da zastaneš da nešto primetiš, osim ... svakodnevice.

Bodi artist, kratak roman američkog autora Dona DeLila, sazdan od isprekidanih trenutaka iz života i vremena, zadire duboko u suštinu ljudske percepcije, ljubavi i identiteta. Pretpostavlja se da vreme prolazi i da se svet događa, odmotava se u trenutke ...

Zatečena iznenadnom promenom uobičajenog, ustaljenog u svom vremenu, umetnica Loren Hartke, čiji rad prkosi ograničenjima tela, odlučuje da živi u iznajmljenoj kući daleko od sveta ali ne i vremena. U kući sreće čoveka, upoznatog do najfinijih i najsitnijih detalja sa njenim privatnim životom, njenom bojom glasa, gestovima... Njegov identitet ostaje potpuno nepoznat. Loren mu dodeljuje ime i sa njim prolazi kroz prošlost, sadašnjost i budućnost. Možda je verovala da može da se prebaci u njegovu stvarnost.

Poigravanje sa vremenom kao jednom od glavnih opsesija autora čini da roman na trenutke delule zbunjujuće i jezivo.

Uz malo reči i ne tako mnogo likova, pisac vešto uspeva da pokaže i kaže mnogo.

Don DeLilo spada u red značajnih savremenih američkih autora. Napisao je trinaest romana, dve drame, brojne pripovetke i eseje. Poznati romani su Amerikana, Vaga, Podzemni svet ... Mnoga njegova ostvarenja propraćena su nagradama kako kritike tako i čitalaca. Bodi artist je namenjen čitaocima koji cene pisce koji se igraju rečima i tajnama sveta ideja.

18. septembar 2007.                                           Nataša Popović

 

 
Stranci vole trubu i Guču  tampaj E-pošta
Sunday, 12 August 2007

Ko Srbiju vidi kroz Sabor trubača, on misli da je ovo najzabavnija i najbezbrižnija zemlja na svetu. Preko pola miliona ljudi koliko ih kroz Guču prođe za vreme sabora kao u transu igra i peva uz zvuke trube, a ona grmi na sve strane male varoši. Zveče daire, razleže se zvuk čočeka, a polugole plesačice pod šatrama prazne novčanike veselih saboraša. Momci ih kite dinarima, evrima, igraju, pevaju, vrište... Sevaju butine i razgolićene grudi... Miriše kupus iz zemljanog lonca, na ražnju se okreće prase ili jagnje. Pivo se pije umesto vode. Opšta anarhija meštanima donosi gomilu prihoda, a saborašima dobru zabavu. Sigurno je da ovako pozitivno ludilo ne možete doživeti nigde na svetu, stoga hiljade stranaca dolaze u Guču svake godine.
Nemac Kristijan se sa svojim prijateljima posle burne i neprospavane noći odmara u dvorištu crkvene porte. San na zelenoj travi za njega je novo iskustvo, kaže prijatno.
„U Nemačkoj nikada ne bih mogao ovako opušteno da živim. Ovo je prava uživancija. Prosto mi je žao da spavam, propustiću nešto. Pet dana u Guči za mene je kao lek. Truba je toliko vesela, da ja odavde odem u najlepšem raspoloženju, prepun pozitivne energije. Najviše volim da slušam i gledam nadmetanje trubačkih orkestara. Oni žele da pokažu ko je bolji, a mi se siti naslušamo trube. U Nemačkoj je Guča postala vrlo popularna poslednjih par godina. Dosta Nemaca je ove godine prvi put u varošici trube", kaže Kristijan. guca_v_1
Najviše Nemaca smešteno je u selu Veles, udaljenom šest kilometara od Guče, gde je pre dve godine sniman film „Ljubavni sabor u Guči". Ovaj film je prikazan na festivalu u Berlinu, što je uticalo na popularnost sela Veles.
„Ovo je zemlja za nas", na lošem srpskom viče kroz Guču mladi Slovenac. Prolaznici ga pozdravljaju sa „gde si, Janez" a on se nasmeje i odgovora „Janez voli Guča".
Guča vrvi od stranih državljana koji su okićeni obeležjima Sabora trubača: značkama i pištaljkama u obliku trube, majicama i kačketima na kojima je pečat 47. trubačke fešte i, neretko, srpskom zastavom. Domaći saboraši radije se opredeljuju za majice s atraktivnijim sloganima kao što su: „U dugovima sam do Guče al' me užitak vuče", „Ujed trube za dušu", „Neka Bog Guču čuva, još samo u njoj se legalno duva"... a za najmlađe saboraše urađene su majice na kojima su vuk i sedam jarića, a ispod slike piše „Hajdemo vuče - zajedno do Guče". Likovi iz crtaća preneti na garderobu za mališane duvaju trube, pa je čak i grozna veštica s trubom draža i veselija.
Organizatori kažu da je ovogodišnji Sabor trubača specifičan po broju stranaca, ali i po starosnoj populaciji jer je u Guči devedeset odsto mladog sveta. Naravno, hit u Guči su Francuzi kojih ima kao nikad do sada i koji su listom oduševljeni.

 

 

Detaljnije...
 
<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 Sledeća > Kraj >>

Rezultati 11 - 20 of 43
 
 
   
 
Advertisement